Predstavljanje monografije Sava Pavlovića u Budvi

od Admin u 19-11-2019 u Vesti i saopštenja

Predstavljanje monografije Sava Pavlovića u Budvi

omot_monografije_savo_pavlovic_2019_budva

 

Predstavljanje monografije Sava Pavlovića, održaće se u subotu, 23. novembra u 18 časova, u Modernoj galeriji "Jovo Ivanović" u Starom gradu u Budvi, na čijoj organizaciji već šest mjeseci radi JU Muzeji i galerije Budve.

Ispred Opštine Budva obratiće se gospodin Krsto Radović, predsjednik Skupštine. Na promociji će govoriti mr Marin Ivanović – istoričar umjetnosti, Ljiljana Zeković – recezentkinja monografije, Ana Matić – likovna urednica, Savo Pavlović – umjetnik i mr Lucija Đurašković – glavna i odgovorna urednica, dok će moderatorka večeri biti Milica Stanić Radonjić. 

Izdavač monografije je JU Muzeji i galerije Budve, urednice monografije su mr Milica Stanić Radonjić, mr Milijana Istijanović i mr Jasmina Lazović, recezentkinje su Ljiljana Zeković i Božena Jelušić.
 
Uvodnu riječ u monografiji potpisuje mr Lucija Đurašković, koja piše: „Sa željom da na sveobuhvatan način predstavi pedesetogodišnji stvaralački opus umjetnika i likovnog pedagoga, Sava Pavlovića, JU Muzeji i galerije Budve je velikom retrospektivnom izložbom, u svim svojim galerijskim prostorima od Budve, preko Reževića, do Petrovca, na najljepši način, obilježila ovaj zlatni jubilej svog sugrađanina, kome pripada jedno od najznačajnijih mjesta u istoriji likovnog stvaralaštva Budve i Crne Gore.

Krunu ovog projekta čini monografija, koja nam, i slikom i riječju vrsnih autora, na jednom mjestu, sadržajno reprezentuje plodotvoran životno-umjetnički put stvaraoca čiji mediteranski duh izbija sa gotovo svake njene stranice. Istovremeno, ona je i svjedočanstvo raznolikih likovno-umjetničkih odsjaja koje, samo umjetnik skoro nestvarnog senzibiliteta i nepreglednih duhovnih širina, može da pruži. Takođe, ali ne i na zadnjem mjestu, ona predstavlja uzdarje i poklon svih poštovalaca i poslenika kulture umjetničkom djelu čija afirmativna kreativnost podstiče, krasi, pokreće i upotpunjuje likovnu scenu savremene crnogorske umjetnosti na prelazu 20.-og u 21. vijek.”

crno_bela_fotografija_savo_pavlovic

Istoričarka umjetnosti, Ljiljana Zeković, u tekstu monografije kaže: „Slike Sava Pavlovića, figurativne koherentnosti koje karakteriše kvalitet discipline, sređenosti i uravnoteženosti, zasnovane su na intelektualnoj koncepciji slike. Plošna arabeska japanske umjetnosti (lišće na vjetru), javlja se uporedo sa kolorističkim superpozicijama koje otvaraju prostor trećoj dimenziji. Zapravo, predmetni sloj slika Sava Pavlovića, "pjesnika" mediteranskog miljea, možemo svesti na čaroliju satkanu od boje i svjetlosti. Tako je boja kao "materijalizacija jednog duhovnog stanja", otvorila put izražavanju emocija i kontemplativnih stanja umjetnika. 

U organizaciji slike možemo registrovati igru valera, tonova i polutonova koji, istovremeno, zgušnjavaju i rasplinjavaju masu definisanu kontrastima toplih i hladnih, tamnih i svijetlih, prigušenih i intenzivnih hromatskih sazvučja u kojima, po umjetnikovim riječima: "odnos oranž, žuta, plava…" grade cjelinu i kostur akvarela, da bi kasnije plava, ljubičasta, zelena, tamnosmeđa, bijela postale dominantne. Bogat, "sočan"  hromatizam obogaćen je svjetlošću koja se upija u masu i prodire iz pozadine kao spiritualna, iracionalna iluzija magičnog suštastva. Često umjetnik koristi bjelinu papira umjesto bijele boje za postizanje diskretnih svjetlosnih efekata ili dramskih/dinamičkih kontrapunktova svjetlosnih senzacija (Vale, 2009).“

Recezentkinja mr Božena Jelusić objašnjava: „Kada je iza slikara 50 godina stvaralačkog rada, u njegovom opusu se lako otkrivaju konstante likovne biografije. Bez obzira na tematiku ili izražajnu formu, lako je prepoznati razliku koja ga odvaja od drugih, uočiti samo njemu svojstveni izraz i osjećajnost, kako u pristupu prikazanim predmetnostima tako i u načinu materijalizacije njegovog unutrašnjeg svijeta. Kada je iza slikara, u ovom slučaju i dragog prijatelja, čitavih 50 godina stvaralačkog rada, prilika je i za drugačiji odnos prema zadatku da se taj opus predstavi. Vještina tumača se tada neminovno susreće sa onim što zna o autoru. Pokreće se čitav rezervoar sjećanja, ali svakako ne u odabiru pozitivističkog pristupa djelu umjetnosti. Život i stvaranje slikara samo stupaju u plodotvornu spregu i dio su ukupnog analitičkog diskursa kojim se nastoje izoštriti konstante njegove stvaralačke biografije.“