U Budvi predstavljen zbornik "Stefan Mitrov Ljubiša u svom vremenu i danas"

od Admin u 28-02-2020 u Vesti i saopštenja

U Budvi predstavljen zbornik "Stefan Mitrov Ljubiša u svom vremenu i danas"

 

fotografija sa predstavljanja zbornika stefan mitrov ljubisa u svom vremenu i danas

 

U Budvi je sinoć, 27. februara 2020. godine, u Modernoj galeriji "Jovo Ivanović" predstavljen zbornik radova "Stefan Mitrov Ljubiša u svom vremenu i danas (1878-2018)", urednika akademika Radomira V. Ivanovića, u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Ovaj događaj je dio programa kulturne manifestacije "Ljubišini dani".


Na početku večeri, obratila se moderatorka Itana Lalović koja je prisutne upoznala sa učesnicima i temom večeri: „Ovaj zbornik je rezultat naučnog skupa održanog u Podgorici 7. i 8. novembra 2018. godine, u organizaciji Odjeljenja humanističkih nauka Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, i sastoji se od četiri cjeline pod nazivima – Interdisciplinarna istraživanja, Nauka o kniževnosti, Nauka o jeziku, dok je u četvrtom poglavlju pod nazivom "Prilozi", izdvojena selektivna literatura o Stefanu Mitrovu Ljubiši.“
 
Publici se prvi obratio urednik izdanja akademik Radomir V. Ivanović koji je govorio o širem kontekstu bavljenja Ljubišom poslednjih godina kao i o djelima koja su, pored ovog zbornika, objavljena u skorijem periodu: „Među prvima je bio i najviše se potrudio Kolašin koji je napravio "Ljubišine dane" sa sedam učesnika, posle njega JU Muzeji i galerije Budve, napravila je skup izvanredno organizovan i zbornik, a Akademija nauka je dva izdanja objavila. Prvo izdanje je monografija koja se zove "Kazalice Stefana Mitrova Ljubiše" na 354 strane, a onda je izdala zbornik "Stefan Mitrov Ljubiša u svom vremenu i danas (1878-2018)". Prema tome može se vidjeti gdje su centri za njegovanje našeg doba. Jedan od tih centara je kao što i sami vidite u tome da je Akademija nauka započela taj konceptivni model '76. godine opet zajedno sa Budvom. Akademik Đuza Radović je bio najzaslužniji za afirmaciju Ljubiše, koji je napravio jedan od najboljih zbornika. On predstavlja jednu od prekretnica, pa je poslije inicirao izdanje sabranih djela - kritičko izdanje.“ 

Zatim je moderatorka Itana Lalović dala riječ akademiku Nenadu Vukoviću koji se bazirao na leksiku, lingvistiku i fonetiku u Ljubišinim djelima: „Zbornik sadrži 19 radova, 19 naučnika čija misao, čija razmišljanja potvrđuju da književno djelo Stefana Mitrova Ljubiše zahtjeva široko poznavanje humanističke nauke, poznavanje disciplina koje proučavaju postojanost i bit čovjeka, to jeste i iskustvo bivanja čovjekom. Čovjek je mjera svih stvari. Ključ za dešifrovanje raznih pitanja, pitanja iz istorije, mita, nečije politike, odnosa činjenica i mašte, odnosa fantastike i realnosti, narodnog duha a posebnosti narodnog duha sa ovih prostora. Zatim, kako izgleda sa ovog mog aspekta struktura djela, kako izgleda sintaksičko-stilistički potencial jezika, posebno kako danas čitati Ljubišina djela, naslanjajući se na čitanja ranija i sa zagledanošću čitanja u budućnost. Svakom lingvisti se nameće jezik, Ljubišin jezik, nameće se neprolazna njegova afirmacija Vukovih načela i vizija. Šta znače temelji za ubuduće Vukove reforme našeg jezika.“

Nakon toga, obratio se akademik Siniša Jelušić koji je govorio o mogućnostima budućeg istraživanja Ljubišinog djela kao i u kojim aspektima je Ljubiša i dalje interesantan za istraživanje i proučavanje: „Pristup književnosti u teorijskom smislu, je da se subjekt pozove na jednu trijadu: Čemu nama još Ljubiša i zato se još bavimo Ljubišom. Uprkos ubjedljivim izlaganjima koja nas uvode u to da se Ljubišom još moramo baviti posebno uoči ova dva vijeka Ljubiše koja nas čekaju za koju godinu. Ljubiša vrlo često, precizno, jasno određuje svoj zadatak u odnosu na ono što ima da uradi i ono što ima da napiše. Ljubišina svjesna namjera je bila da svojim književnim djelom očuva nekoliko znamenitijih događaja svoje otadžbine i da uzgred opiše način življenja, mišljenja, razgovora i vrline svojih zemljaka. U izboru daljeg istraživanja Ljubišinog lika i djela se mora biti strog, tačnije da se stave granice tumačenja, limiti interpretacije, da se ne provlače tekstovi u kojima je ono što je već rečeno. Ljubiša predstavlja vrlo dobar povod za vrlo plodonosno buduće istraživanje.“